6 CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS ZAKLJUČCI I PREPORUKE The issue of statelessness is not recognized as a “real” problem in Croatia. This conclusion is inevitable after examining the legal framework, administrative practice, the case law and existing policies which deal with statelessness. There are only a few scholarly works which deal with this issue. This also indicates how the problem of statelessness is perceived in Croatian scholarly legal circles. The Croatian legal order is, for the most part, aligned with relevant international instruments to which Croatia is a party. However, there are certain areas in which there is room for improvement. Namely, a person who acquires release from Croatian nationality without previously acquiring a foreign nationality (which is possible according to the CCA) can become stateless if he or she does not acquire a foreign nationality afterwards and if more than six years passes after his or her release without notifying Croatian authorities. The second instance in which the CCA, in essence, may cause statelessness relates to an especially vulnerable group – children. According to the CCA, children follow the legal position of their parents. If the parents lose their Croatian nationality (either by release or by renunciation), it is possible: 82 U Hrvatskoj pitanje bezdržavljanstva nije prepoznato kao „stvaran“ problem. Taj je zaključak neizbježan nakon ispitivanja pravnog okvira, upravne prakse, sudske prakse i postojećih politika koje se odnose na bezdržavljanstvo. Postoji samo nekoliko znanstvenih radova koji se bave ovom problematikom, što je dodatni pokazatelj toga kako se problem bezdržavljanstva doživljava u hrvatskim akademskim pravnim krugovima. Hrvatski pravni poredak uglavnom je usklađen s mjerodavnim međunarodnim instrumentima čija je Hrvatska stranka. Međutim, u određenim područjima ima prostora za poboljšanja. Naime, osoba koja dobije otpust iz hrvatskog državljanstva, a da prethodno nije stekla strano državljanstvo (što je moguće prema ZHD-u), može ostati bez državljanstva ako nakon toga ne stekne strano državljanstvo i ako nakon otpusta u roku od šest godina ne obavijesti hrvatske vlasti da nije stekla drugo državljanstvo. Drugi slučaj u kojem ZHD, u biti, može dovesti do bezdržavljanstva odnosi se na posebno ranjivu skupinu – djecu. Prema ZHD-u, djeca slijede pravni status svojih roditelja. Ako roditelji izgube hrvatsko državljanstvo (bilo otpustom bilo odricanjem), postoji mogućnost: a) that the parents will not acquire foreign nationality (they only had proof that they would acquire it) and therefore the child will become stateless; or a) da roditelji neće steći strano državljanstvo (imali su samo dokaz da će ga steći) pa će stoga dijete ostati bez državljanstva; ili b) that the child will not acquire the nationality of the parents according to the nationality laws of the parents (less likely). b) da dijete neće steći državljanstvo roditelja prema nacionalnim zakonima države roditelja (manje vjerojatno). One could argue, when interpreting Article 7 CCA, that it is possible for a child who was born or found on the territory of Croatia to become stateless if the parents are unable to transfer their nationality onto the child as this provision prescribes that a child, born or found (a foundling) on the territory of Croatia, if both parents are unknown or are of unknown Tumačeći članak 7. ZHD-a, moglo bi se tvrditi da je moguće da dijete rođeno ili nađeno na državnom području Hrvatske ostane bez državljanstva ako roditelji ne mogu prenijeti svoje državljanstvo na dijete jer je tom odredbom propisano da hrvatsko državljanstvo stječe dijete koje je rođeno ili nađeno (nahoče) na području Republike Hrvatske ako Statelessness in Croatia