address and the contents and the way of keeping data collections (Article 1). According to the Ministry of the Interior, there is no formal designated national procedure for the determination of statelessness in Croatia. It is determined on a case-by-case basis based on the rules of the general administrative procedure. For each individual case, the Ministry of the Interior takes into account all relevant facts and, inter alia, requests a document from the country of origin to verify that the foreigner is not listed in the national Register of Citizens. The Croatian authorities rely on a formal reply from the government of a State with which the person/ applicant has a link. The Ministry of the Interior officials are familiar with the previous and current legislation in the successor states to SFRY. In case of doubt, the Ministry will check the nationality status with governments of those countries with which the applicant for Croatian nationality has links. The burden of proof is, in the first place, on the applicant; however, as per legislation, the burden of proof is also on the government if the relevant information is officially and easily available to the competent Croatian authority.177 The person can also be identified as stateless through the national asylum procedure in accordance with the provisions of the act governing the right to asylum, covering both refugee status and subsidiary protection.178 If their status as a stateless person is not determined, stateless persons can hardly regulate their stay in Croatia since they usually do not meet the requirements prescribed by this Ordinance. Namely, it is stipulated that a person is required to enclose with his or her request for regulating stay, among other requirements, proof of health insurance and a copy of a valid travel document. Most stateless persons do not have health insurance or a valid travel document. 78 177 UNHCR offices in Bosnia & Herzegovina, Croatia, the former Yugoslav Republic of Macedonia, Montenegro, Serbia (and Kosovo: SCR 1244) – Bureau for Europe, Report on Statelessness in South Eastern Europe, 2011, p. 13. 178 Ibid. Statelessness in Croatia državljanstva, putnog lista za stranca, prijave i odjave boravišta, prebivališta i promjene adrese stanovanja te sadržaj i način vođenja zbirki podataka (članak 1.). Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Hrvatskoj ne postoji službeno određen nacionalni postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva. Bezdržavljanstvo se utvrđuje na osnovi svakog pojedinačnog slučaja na temelju pravila o općem upravnom postupku. U svakom pojedinačnom slučaju Ministarstvo unutarnjih poslova uzima u obzir sve relevantne činjenice i, među ostalim, traži dokument od zemlje podrijetla kako bi potvrdilo da stranac nije upisan u nacionalnu evidenciju o državljanstvu. Hrvatske vlasti oslanjaju se na službeni odgovor vlade države s kojom osoba / podnositelj zahtjeva ima poveznicu. Službenici Ministarstva unutarnjih poslova upoznati su s prethodnim i trenutačnim zakonodavstvom država slijednica SFRJ. U slučaju nedoumica, Ministarstvo provjerava status državljanstva s vladama onih zemalja s kojima podnositelj zahtjeva za hrvatsko državljanstvo ima poveznice. Teret dokazivanja prvenstveno je na podnositelju zahtjeva; međutim, prema zakonodavstvu, teret dokazivanja je i na vladi ako su relevantne informacije službeno i lako dostupne nadležnom hrvatskom tijelu.177 Osobi se može priznati status bezdržavljanstva i putem nacionalnog postupka azila u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje pravo na azil, a koji obuhvaća i status izbjeglice i supsidijarnu zaštitu.178 Ako njihov status osobe bez državljanstva nije utvrđen, osobe bez državljanstva teško mogu regulirati boravak u Hrvatskoj jer obično ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim tim Pravilnikom. Naime, propisano je da osoba uz zahtjev za reguliranje boravka mora, uz ostale pretpostavke, priložiti dokaz o zdravstvenom osiguranju i presliku valjane putne isprave. Većina osoba bez državljanstva nema zdravstveno osiguranje ni valjanu putnu ispravu. 177 Uredi UNHCR-a u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji (i Kosovu: RVS 1244) – Regionalni ured za Europu, Report on Statelessness in South Eastern Europe (Izvješće o bezdržavljanstvu u jugoistočnoj Europi), 2011., str. 13. 178 Ibid.