of Citizens, then such a request would have to be declined. Therefore, a negative decision should be issued. The parents would then have the right to appeal to the Ministry of Administration, and, if unsatisfied with the second-instance decision, file a lawsuit with the competent Administrative Court. Alternately, the competent Registrar’s Office should direct the parents to file a request with the Ministry of the Interior for determining the Croatian nationality of the child, as this would constitute a preliminary question according to the Croatian General Administrative Procedure Act (GAPA). It is unfortunate that the CCA does not contain even the most basic provisions to regulate the procedure for determining whether a person meets the prerequisites for the acquisition of nationality ex lege. This means if a person meets all the prerequisites stipulated by law, he or she acquires Croatian nationality ex lege, so that his or her entry in the Register of Citizens is only a legal consequence of the realization of the legal prerequisites. The procedure regarding the acquisition of Croatian nationality through naturalization The GAPA applies in all naturalization procedures as the CCA only contains provisions on who is competent to carry out the procedure and adopt a decision. In addition, these provisions include the authority of the Ministry of the Interior to use discretionary powers. Therefore, the only competent body for deciding on naturalizations is the Ministry of the Interior. The application can be filed through a Croatian embassy or consulate abroad, which only acts as a facilitator and sends the application to the Ministry. All of the mentioned procedures apply to stateless persons as well. If a foreigner does not meet the prerequisites for naturalization prescribed by the CCA, the Ministry of the Interior must refuse the foreigner’s request for naturalization. The Ministry of the Interior does not have, in this case, any discretionary powers and must issue a negative decision. The second outcome is that the foreigner meets all the criteria set out in Article 8 CCA or the Articles on facilitated naturalization. However, this does not mean that the foreigner will eventually acquire Croatian nationality. The Ministry may yet refuse the foreigner’s request for naturalization if it deems that 58 Statelessness in Croatia pravo podnijeti tužbu nadležnom Upravnom sudu. Podredno, nadležni matični ured trebao bi uputiti roditelje da podnesu zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova za utvrđivanje hrvatskog državljanstva djeteta jer bi to predstavljalo prethodno pitanje prema hrvatskom Zakonu o općem upravnom postupku (ZUP). Nažalost, ZHD ne sadržava ni najosnovnije odredbe kojima bi se regulirao postupak u kojem se utvrđuje ispunjava li osoba preduvjete za stjecanje državljanstva ex lege. To znači da ako osoba ispunjava sve zakonom propisane preduvjete, stječe hrvatsko državljanstvo ex lege, pa je njezin upis u evidenciju o državljanstvu samo pravna posljedica ostvarenja zakonskih preduvjeta. Postupak za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ZUP se primjenjuje u svim postupcima prirođenja jer ZHD sadržava samo odredbe o tome tko je nadležan za provođenje postupka i donošenje odluke. Osim toga, te odredbe uključuju i ovlast Ministarstva unutarnjih poslova da koristi diskrecijske ovlasti. Stoga je Ministarstvo unutarnjih poslova jedino nadležno tijelo za odlučivanje o prirođenju. Zahtjev se može podnijeti preko diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, koji djeluje samo kao posrednik, a zahtjev šalje Ministarstvu. Svi navedeni postupci primjenjuju se i na osobe bez državljanstva. Ako stranac ne ispunjava preduvjete za prirođenje propisane u ZHD-u, Ministarstvo unutarnjih poslova mora odbiti zahtjev stranca za prirođenje. Ministarstvo unutarnjih poslova u tom slučaju nema diskrecijske ovlasti i mora donijeti negativnu odluku. Drugi je ishod taj da stranac udovoljava svim pretpostavkama utvrđenim u članku 8. ZHD-a ili člancima o prirođenju pod povoljnijim uvjetima. Međutim, to ne znači da će stranac na kraju steći hrvatsko državljanstvo. Ministarstvo još može odbiti zahtjev stranca za prirođenje ako ocijeni da je u interesu Republike Hrvatske da se zahtjev za prirođenje odbije. Članak 26. stavak 2. ZHD-a predstavlja disjkunktivnu (alternativnu) pravnu normu koja omogućava nadležnom javnom tijelu da odabere jednu od različitih mogućnosti utvrđenih u zakonu. Nadležno tijelo odlučuje postoje li razlozi za odbijanje zahtjeva stranca na temelju okolnosti