the CCA, in force since 1 January 2020, prescribe
that a child will be released from Croatian nationality
if Croatian nationality ended through release for
one parent and the other parent is still a Croatian
national but gives written acceptance that the child
be released from Croatian nationality.
There is a special situation in which a child who is
a Croatian national and who is adopted by foreign
nationals will be dismissed from Croatian nationality if
the parents (foreign nationals) so request.138
All of the above provisions can lead to the
statelessness of the child as it is possible for the
child, according to the nationality law of the parents,
not to acquire the nationality of the parent(s). This
is especially true in instances in which release has
been granted only on the basis of evidence that a
person (the parents) will, in the future, acquire foreign
nationality. As previously stated, it is possible that the
naturalization of the parents will not be granted, and
that Croatian nationality has already been lost.
Therefore, these provisions should be amended
in a way to prevent statelessness. For example, “if
the child does not become stateless” or “only after
the parents prove that the child will acquire foreign
nationality” should be added to those provisions.
Then, the competent body (the Ministry of the
Interior) would be obliged to verify that the child will,
indeed, acquire the nationality of the parent(s) before
issuing a decision of release or renunciation. Second,
it should not grant release before it is undisputedly
determined that the parents have acquired foreign
nationality.
Persons who lost Croatian nationality as children
either through release, or through the renunciation
of their parents, can obtain Croatian nationality if
they reside in Croatia for at least one year and give
a written statement that they consider themselves
Croatian nationals.
138
Articles 20, para 3 and 22 para 2 of the CCA.
Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj
državljanstvo jednog od roditelja prestalo otpustom,
a drugi roditelj koji je još uvijek hrvatski državljanin
da pisanu suglasnost za otpust djeteta iz hrvatskog
državljanstva.
Posebno je predviđeno i da će dijete koje je hrvatski
državljanin i koje je posvojeno od stranih državljana
dobiti otpust iz hrvatskog državljanstva na zahtjev
posvojitelja (stranih državljana).138
Sve gore navedene odredbe mogu dovesti do
bezdržavljanstva djeteta jer je moguće da dijete,
prema zakonu o državljanstvu države roditelja, ne
stekne njihovo državljanstvo. To se osobito odnosi na
slučajeve kada je otpust odobren samo na temelju
dokaza da će osoba (roditelji) u budućnosti steći
strano državljanstvo. Kako je prethodno navedeno,
postoji mogućnost da prirođenje roditelja ne bude
odobreno, a da je hrvatsko državljanstvo već
izgubljeno.
Te bi se odredbe stoga trebale izmijeniti tako da
se spriječi bezdržavljanstvo. Primjerice, u tim bi
odredbama trebalo dodati tekst „ako dijete ne
ostane bez državljanstva“ ili „samo nakon što roditelji
dokažu da će dijete steći strano državljanstvo“. Tada
bi nadležno tijelo (Ministarstvo unutarnjih poslova)
bilo dužno provjeriti hoće li dijete zaista steći
državljanstvo roditelja prije nego što donese odluku
o otpustu ili odricanju. Kao drugo, ne bi trebalo
odobriti otpust prije nego što se nesporno utvrdi da
su roditelji stekli strano državljanstvo.
Osobe koje su izgubile hrvatsko državljanstvo kao
djeca bilo otpustom bilo odricanjem roditelja mogu
steći hrvatsko državljanstvo ako borave u Hrvatskoj
najmanje godinu dana i ako daju pisanu izjavu da se
smatraju hrvatskim državljanima.
138
Članak 20. stavak 3. i članak 22. stavak 2. ZHD-a.
55