Acquiring Croatian nationality according to the ius soli principle Stjecanje hrvatskog državljanstva prema načelu ius soli The CCA, as stated supra, opted for the ius sanguinis principle for acquiring Croatian nationality. However, this is not the only principle for acquiring Croatian nationality which is used in Croatian nationality law. As seen above, the ius soli principle is used in conjunction with the ius sanguinis principle when a child is born in Croatia and one parent is a Croatian national. Kao što je prethodno navedeno, u ZHD-u je za stjecanje hrvatskog državljanstva prihvaćeno načelo ius sanguinis, no to nije jedino načelo prema kojem se stječe hrvatsko državljanstvo, a koje se primjenjuje u hrvatskom zakonu o državljanstvu. Kako je razvidno iz gore navedenog, načelo ius soli primjenjuje se u vezi s načelom ius sanguinis ako je dijete rođeno u Hrvatskoj, a jedan je roditelj hrvatski državljanin. The ius soli principle is used as a primary means for acquiring Croatian nationality in only one situation. The CCA prescribes that a child who is born or found (a foundling) on the territory of Croatia and if both parents are unknown or are of unknown nationality or are stateless, acquires Croatian nationality (Article 7). Načelo ius soli primjenjuje se kao glavni način stjecanja hrvatskog državljanstva samo u jednom slučaju. ZHD-om je propisano da hrvatsko državljanstvo stječe dijete koje je rođeno ili nađeno (nahoče) na području Republike Hrvatske ako su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog državljanstva ili su bez državljanstva (članak 7.). The legislator was inclined to prescribe such a legal regime for acquiring Croatian nationality for two reasons. First, it is presumed that a child who was born or found on the territory of Croatia (where the parents are unknown) is a child of Croatian nationals. Second, such a child, if he or she did not acquire Croatian nationality, would become stateless. Zakonodavac je propisao takav pravni režim za stjecanje hrvatskog državljanstva iz dva razloga. Kao prvo, pretpostavlja se da je dijete koje je rođeno ili nađeno na području Hrvatske (ako roditelji nisu poznati) dijete hrvatskih državljana. Kao drugo, to bi dijete ostalo bez državljanstva ako ne stekne hrvatsko državljanstvo. A child who acquires Croatian nationality on this basis is considered to be a Croatian national, unless it is determined, by the time he or she reaches 14 years of age, that both parents are foreign nationals. Such cessation of nationality is done ex lege, without the need to issue a special decision, and the child should be removed from the Register of Citizens. If such a situation (the parents are foreign nationals) are determined after the child turns 14 years of age, this finding does not have any relevance in respect of the child’s Croatian nationality. Dijete koje stekne hrvatsko državljanstvo na ovoj osnovi smatra se hrvatskim državljaninom osim ako se do navršene 14. godine njegova života ne utvrdi da su mu oba roditelja strani državljani. Tada državljanstvo prestaje ex lege i nije potrebno donijeti posebno rješenje u tom smislu, a dijete bi se trebalo ukloniti iz evidencije o državljanstvu. Ako se nakon navršene 14. godine života djeteta utvrdi da su njegovi roditelji strani državljani, to neće utjecati na njegovo hrvatsko državljanstvo. Therefore, with the combination of the ius sanguinis principle and the ius soli principle, there should be a guarantee that no child of whom one parent is a Croatian national, or who was born or found in Croatia, becomes stateless. Although it is not clearly prescribed in Article 7 CCA (it could be construed that Article 7 does not cover children who were born to parents who are citizens of another State but who are unable to transmit their nationality to their child),77 Stoga, kombinacija načela ius sanguinis i načela ius soli treba jamčiti da nijedno dijete čiji je jedan roditelj hrvatski državljanin ili koje je rođeno ili nađeno na području Republike Hrvatske ne ostane bez državljanstva. Iako to nije jasno propisano u članku 7. ZHD-a (moglo bi se tumačiti da člankom 7. nisu obuhvaćena djeca čiji su roditelji državljani neke druge države, ali koji nisu u mogućnosti prenijeti svoje državljanstvo na svoje dijete).77 dijete rođeno ili nađeno 77 UNHCR, Report on Statelessness in South Eastern Europe, September 2011, p. 22, available at: https://www.refworld.org/docid/514d715f2.html. Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj 77 UNHCR, Report on Statelessness in South Eastern Europe (Izvješće o bezdržavljanstvu u jugoistočnoj Europi), rujan 2011., str. 22., dostupno na: https://www.refworld.org/docid/514d715f2.html. 33