deemed an emigrant pursuant to Article 11 CCA.61 Therefore, such persons were, in essence, excluded from acquiring Croatian nationality, unless they had settled and lived in Croatia for a minimum period of five years. The possibility to acquire Croatian nationality for this group of persons (and all others) was made more difficult, as the criteria for acquiring naturalization were tightened in 2011. Namely, the duration of a minimum required stay in Croatia was extended from five to eight years, and an additional criterion was added – a foreigner had to acquire permanent stay in order to be eligible for naturalization. Furthermore, the provision of Article 11 was also changed in 201162 but is now in collision with the repeatedly stated view of the Constitutional Court of Croatia that the naturalization of foreigners who were nationals of former Yugoslavia republics should receive favorable treatment compared toother foreigners. The preferential treatment derives from the Constitutional Court’s standpoint that the dissolution of former Yugoslavia and succession of states has to be taken into account when deciding on nationality for citizens of former Yugoslavia unlike similar claims by nationals of other countries.63 Therefore, all groups of persons described in this part of the analysis were, and some of them still are, at risk of statelessness if they did not acquire some other nationality or the nationality of another now independent republic which was a part of the former Yugoslavia. These groups include: people who lived on the territory of Croatia on 28 August 1945 but were not residents thereof, and therefore had not acquired Croatian nationality according to the then in force Act on the Nationality of the DFY/FNRY, but had acquired the nationality of another federal unit and continued to live in Croatia; people who, according to their residence, had to be considered Croatian 26 sukladno članku 11. ZHD-a.61 Prema tome, te su osobe u biti bile izuzete iz stjecanja hrvatskog državljanstva, osim ako su se nastanile u Hrvatskoj i ondje živjele najmanje pet godina. Toj je skupini ljudi (i svima drugima) mogućnost stjecanja hrvatskog državljanstva dodatno otežana kad su 2011. godine pooštrene pretpostavke za stjecanje državljanstva prirođenjem. Naime, trajanje minimalnog potrebnog boravka u Hrvatskoj produljeno je s pet na osam godina, a dodana je i još jedna pretpostavka – stranac je morao steći status stranca na stalnom boravku kako bi imao pravo na prirođenje. Nadalje, odredba članka 11. također je izmijenjena 2011. godine62, ali sada je u suprotnosti s opetovano iznesenim stavom Ustavnog suda Republike Hrvatske da prirođenje stranaca koji su državljani bivših jugoslavenskih republika treba dobiti povoljniji tretman nego prirođenje ostalih stranaca. Taj povlašteni tretman proizlazi iz stava Ustavnog suda da se raspad bivše Jugoslavije i sukcesija država moraju uzeti u obzir pri odlučivanju o državljanstvu građana bivše Jugoslavije za razliku od sličnih zahtjeva državljana drugih zemalja.63 Dakle, sve skupine osoba opisane u ovom dijelu analize bile su, a neke još uvijek jesu izložene riziku gubitka državljanstva ako nisu stekle neko drugo državljanstvo ili državljanstvo neke druge, sada neovisne republike koja je bila dio bivše Jugoslavije. Te skupine uključuju: ljude koji su živjeli na području Hrvatske 28. kolovoza 1945., ali ondje nisu imali prijavljeno boravište pa stoga nisu stekli hrvatsko državljanstvo u skladu sa Zakonom o državljanstvu DFJ/FNRJ koji je tada bio na snazi, već su stekli državljanstvo neke druge federalne jedinice, a nastavili su živjeti u Hrvatskoj; ljudi koji su se, prema svom boravištu, morali smatrati hrvatskim državljanima od 28. kolovoza 1945., no izjavili su da 61 See, inter alia, the judgment of the Administrative Court of the Republic of Croatia, Us-8368/2004. 61 Vidjeti, među ostalim, presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, Us-8368/2004. 62 “An emigrant is not considered to be a person who emigrated from the territory of the Republic of Croatia on the basis of an international agreement or relinquished Croatian nationality and a person who changed residence in another state which was, at the time, part of a State union of which the Republic of Croatia was part” (Article 11 para. 5 CCA). 62 „Iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva, osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska“ (članak 11. stavak 5. ZHD-a). 63 See decisions of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, U-III/4003/2005 (Official Gazette, no. 59/2008) and U-III/2820/2010 (Official Gazette, no. 145/2010). 63 Vidjeti odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/4003/2005 (Narodne novine, br. 59/2008) i U-III/2820/2010 (Narodne novine, br. 145/2010). Statelessness in Croatia