Article 30 of the CCA prescribes that a person is regarded as a Croatian national if he or she acquired the nationality of the SRC according to the law that was then in force until 8 October 1991. The law in question was the Nationality of the Socialist Croatia Act (NSRCA). According to the NSRCA, Croatian Socialist Republic nationality could have been acquired in five different ways: by birth (ius sanguinis); by birth on the territory of the SRC; by the naturalization of a national of another republic; by naturalization of foreigners; and by international treaties.45 The Republic of Croatia opted for the nationality continuity principle. This principle has been applied in Croatia since 1918.46 The republic nationality of the SRC, which was constituted in 1946, was linked to the then effective native (indigenous) law, establishing the nationality of the first Yugoslavia (1928) and the Croatian republic nationality of the second Yugoslavia (1946).47 Republic nationality between 1945 and 1991 was based on three principles: the exclusivity of the republic nationality (a national of SFRY could hold only one republic nationality); the unity of nationality (a person could not be a national of SFRY without being simultaneously a national of one of the republics); and the legal continuity of republic nationality (a national of a respective republic was an individual who held the nationality of that republic according to the law valid until a legally determined date.48 It is also important to note that all SFRY nationals had the right to choose their republic nationality irrespective of the fact that they had acquired one ex lege by birth.49 Republika Hrvatska odlučila se za načelo kontinuiteta državljanstva, koje se u Hrvatskoj primjenjuje od 1918. godine.46 Republičko državljanstvo SRH, koja je osnovana 1946., bilo je povezano s tada važećim domaćim (autohtonim) zakonom kojim je utvrđeno državljanstvo prve Jugoslavije (1928.) i hrvatsko republičko državljanstvo druge Jugoslavije (1946.).47 Republičko državljanstvo od 1945. do 1991. godine temeljilo se na trima načelima: načelu isključivosti republičkog državljanstva (državljanin SFRJ mogao je imati samo jedno republičko državljanstvo); načelu jedinstva državljanstva (osoba nije mogla biti državljanin SFRJ, a da istovremeno nije bila državljanin jedne od republika); i načelu pravnog kontinuiteta republičkog državljanstva (državljanin određene republike bio je pojedinac koji je imao državljanstvo te republike u skladu sa zakonom koji je važio do zakonski utvrđenog datuma).48 Također je važno napomenuti da su svi državljani SFRJ imali pravo odabrati svoje republičko državljanstvo bez obzira na to što su rođenjem stekli državljanstvo ex lege.49 Article 30 CCA also prescribes that a person who is a member of the Croatian nation and who on the date of entry into force of the CCA does not have Croatian nationality according to the rules explained above, but has a registered domicile in Croatia on the same date, and gives a written statement that he or she considers him or herself a Croatian national, is considered to be a Croatian national (para. 2). This provision was intended to rectify a situation that had arisen on 8 October 1991 whereby many residents Člankom 30. ZHD-a propisano je i da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ZHD-a nema hrvatsko državljanstvo u skladu s gore navedenim propisima, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj i da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom (stavak 2.). Ta je odredba bila namijenjena ispravljanju situacije koja je nastala 8. listopada 1991. kada brojne osobe s prijavljenim boravištem u Hrvatskoj iz različitih 45 Ibid. 45 Ibid. 46 Omejec, (n 34)p. 102. 46 Omejec, (br. 34) str. 102. 47 Ibid. 47 Ibid. Ibid, p. 103. 48 Ibid, str. 103. Ibid, p. 104. 49 Ibid, str. 104. 48 49 22 Člankom 30. ZHD-a propisano je da se osoba smatra hrvatskim državljaninom ako je stekla državljanstvo SRH u skladu sa zakonom koji je tada bio na snazi do 8. listopada 1991., a riječ je o Zakonu o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (ZDSRH). Prema ZDSRH-u, državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske moglo se steći na pet različitih načina: rođenjem (ius sanguinis); rođenjem na teritoriju SRH; prirođenjem državljanina druge republike; prirođenjem stranaca; i po međunarodnim ugovorima.45 Statelessness in Croatia