requirements set out in Article 30 para. 2 of the CCA,
their nationality would have been recognized as of 8
October 1991.36
skladu s prvim načelom, ali bi im se, ako udovolje
pretpostavkama utvrđenim u članku 30. stavku 2.
ZHD-a, priznalo državljanstvo od 8. listopada 1991.
godine.36
The CCA is based on the following principles:
a) principle of ius sanguinis as the primary way of
acquiring Croatian nationality;
ZHD se temelji na sljedećim načelima:
a) načelu ius sanguinis kao glavnom načinu
stjecanja hrvatskog državljanstva;
b) equality of husband and wife, father, mother
and children irrespective of whether they are
legitimate or illegitimate;37
b) načelu jednakosti muža i žene, oca, majke
i djece bez obzira na to jesu li zakonita ili
nezakonita;37
c) primacy (exclusiveness) of Croatian
nationality;38
c) načelu isključivosti (primata) hrvatskog
državljanstva;38
d) principle of prevention and protection against
statelessness;
d) načelu sprječavanja i zaštite od
bezdržavljanstva;
e) principle of legal continuity of nationality.39
e) načelu pravnog kontinuiteta državljanstva.39
4.1 Historical overview
Who was considered a Croatian national?
Tko se smatrao hrvatskim državljaninom?
Considering that Croatia became a sovereign country
in 1991 (internationally recognized in January 1992),
it was necessary to determine which persons were
to be considered as Croatian nationals at the time of
the dissolution of state ties with former Yugoslavia.
Therefore, the CCA prescribes who is to be regarded
as a Croatian national.
Budući da je Hrvatska postala suverena država 1991.
godine (međunarodno priznata u siječnju 1992.),
bilo je potrebno utvrditi koje će se osobe u trenutku
raskida državnih veza s bivšom Jugoslavijom smatrati
hrvatskim državljanima, stoga je to i propisano ZHDom.
The former SFRY was a federal state (it consisted
of six republics and two autonomous regions).
Nationality was regulated in the Federal Constitution
from 1974 and prescribed that a unique Yugoslav
nationality exists for all citizens of Yugoslavia.
However, a national of every republic was
simultaneously a national of the SFRY. A national of
one republic had the same rights and obligations
on the territory of another republic as its nationals
(Article 249 of the 1974 Federal Constitution).
Therefore, every citizen in Yugoslavia had dual
nationality. Everyone had Yugoslav nationality, but
Bivša SFRJ bila je federativna država (sastojala se
od šest republika i dviju autonomnih pokrajina).
Državljanstvo je bilo uređeno saveznim Ustavom
iz 1974. godine, a bilo je propisano jedinstveno
jugoslavensko državljanstvo za sve građane
Jugoslavije. Međutim, državljanin svake republike
istovremeno je bio i državljanin SFRJ. Državljanin
jedne republike imao je ista prava i obveze na
teritoriju druge republike kao i njezini državljani
(članak 249. saveznog Ustava iz 1974.).
Stoga je svaki građanin Jugoslavije imao
dvojno državljanstvo. Svi su imali jugoslavensko
državljanstvo, ali i posebno republičko
36
Ibid.
36
Ibid.
37
I. Borković, Upravno pravo (Administrative Law), Narodne
novine, Zagreb, 2002, p. 178.
37
I. Borković, Upravno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2002.,
str. 178.
38
Ibid, p. 185.
38
Ibid, str. 185.
Omejec, (n 34) p. 101.
39
Omejec, (br. 34) str. 101.
39
20
4.1 Povijesni pregled
Statelessness in Croatia