such as the applicant (stateless, according to the ECtHR, without employment, prolonged temporary residence in Croatia, his status complicated by the dissolution and succession of SFRY) to regularize their status and acquire, first, temporary stay, and subsequently, permanent stay (five years of interrupted temporary stay is necessary in order to apply for permanent stay, see infra). Such a system, according to the judgment in Hoti v. Croatia, creates a situation which, in reality, is contrary to the 1954 Convention to which Croatia is a party, as stateless individuals, such as the applicant, are obliged to fulfil requirements, which by the virtue of their status, they are unable to meet (para. 136) – for example, to produce a valid travel document. There are some provisions in Croatian law which are meant to facilitate the integration and stay of stateless persons. For example, Article 52 of the Foreigners Act prescribes that a third country national who does not possess a valid foreign travel paper, and requests temporary stay in Croatia, is to be issued a decision on granting temporary stay. This provision is meant for cases in which the document has expired, although it can be used in the case of persons who are of undetermined nationality until it is proven whether they are stateless. On 30 September 2019, there were seven stateless persons with approved temporary stay in Croatia.160 In addition, 41 persons of unknown nationality are included in the statistics on temporary stay in Croatia who are, therefore, at least at risk of statelessness. 160 70 Croatian Ministry of Interior, Statistical data, available at: https://bit.ly/3f5f0It. Statelessness in Croatia situacije osobama kao što je podnositelj zahtjeva (bez državljanstva, prema ESLJP-u, nezaposlen, produljenog privremenog boravka u Hrvatskoj, njegov status je složen zbog raspada i sukcesije SFRJ) gotovo nemoguće regulirati status i steći najprije privremeni boravak, a nakon toga i stalni boravak (pet godina neprekinutog privremenog boravka potrebno je za podnošenje zahtjeva za trajni boravak, vidjeti u nastavku). Zbog takvog sustava, prema presudi u predmetu Hoti protiv Hrvatske, nastaje situacija koja je u stvarnosti protivna Konvenciji iz 1954. čija je Hrvatska stranka jer osobe bez državljanstva, kao što je podnositelj zahtjeva, moraju ispuniti zahtjeve koje temeljem njihova statusa ne mogu ispuniti (stavak 136.) – primjerice, dostaviti valjane putne isprave. U hrvatskom zakonu postoje neke odredbe kojima bi se trebala olakšati integracija i boravak osoba bez državljanstva. Primjerice, člankom 52. Zakona o strancima propisano je da se državljaninu treće zemlje koji nema valjanu stranu putnu ispravu, a zahtjev za privremeni boravak podnese u Republici Hrvatskoj, izdaje rješenje o odobrenju privremenog boravka. Ta se odredba primjenjuje u slučajevima u kojima je istekla valjanost isprave, iako se može primijeniti i na osobe neodređenog državljanstva dok se ne dokaže jesu li osobe bez državljanstva. Na dan 30. rujna 2019. u Hrvatskoj je bilo zabilježeno sedam osoba bez državljanstva kojima je odobren privremeni boravak.160 Osim toga, u statistiku o privremenom boravku u Hrvatskoj uključena je 41 osoba nepoznatog državljanstva, a one su stoga u najmanju ruku izložene riziku gubitka državljanstva. 160 Hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova, Statistički podaci, dostupno na: https://bit.ly/3f5f0It.