According to the constitutional provision, Parliament enacted the CCA, which came into force on 8 October 1991.32 This Act is still in force, with various amendments.33 Especially important for resolving statelessness, are the amendments passed in 2015 and 2019. The amendments from 2015 resolved problems of persons who were considered to be Croatian nationals, but subsequently were found to be entered into the national’s registers by administrative mistake. Such persons have become foreigners, perhaps even stateless, but the amendments in 2015 made them Croatian nationals retroactively. The amendments in 2019 also resolved the problem of persons who, by law, were Croatian nationals, but also by administrative mistake, have been entered into the national’s registers of another republics of the former SFRY. Croatian administration and administrative court’s practice withheld Croatian nationality from such persons, considering them foreigners, although it was possible that some of them are indeed stateless. Such persons are considered to be Croatian nationals under the condition that they file a claim that their Croatian nationality be determined in the period from 1 January 2020 until 1 January 2022. Following the termination of governmental and legal links with the former SFRY, nationality issues during the succession in Croatia were based on two principles: the principle of legal continuity of nationality and the principle of Croatian ethnicity reinforced by the principle of residence (ius domicilii).34 The first principle relates to all citizens of the former SFRY irrespective of national origin or ethnic affiliation and is contained in Article 30 para. 1 of the CCA. It regulates which former SFRY nationals are nationals of Croatia as of 8 October 1991.35 The second principle relates to residents of Croatia (the Socialist Croatia) who did not fulfil the requirements for Croatian nationality in compliance with the first principle, but should they fulfil the 32 Official Gazette, no. 53/1991. 33 Official Gazette, no. 53/1991, 70/1991, 28/1992, 113/1993, 4/1994, 130/2011 and 110/2015. 34 J. Omejec, Initial Citizenry of the Republic of Croatia at the Time of the Dissolution of Legal Ties with the SFRY, and Acquisition and Termination of Croatian Nationality, 3(1-2) Croatian Critical Law Review (1998) p. 101. 35 Ibid. Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj Sabor je u skladu s ustavnom odredbom donio ZHD, koji je stupio na snagu 8. listopada 1991.32 i još uvijek je na snazi s raznim izmjenama i dopunama.33 Za rješavanje problema bezdržavljanstva posebno su važne izmjene i dopune donesene 2015. i 2019. godine. Izmjene i dopune iz 2015. riješile su problem osoba koje su se smatrale hrvatskim državljanima, ali je naknadno utvrđeno da su upisane u evidenciju o državljanstvu administrativnom pogreškom. Te su osobe postale strancima ili su možda čak ostale bez državljanstva, ali izmjenama i dopunama iz 2015. retroaktivno su postale hrvatskim državljanima. Izmjenama i dopunama 2019. godine riješen je i problem osoba koje su po zakonu bile hrvatski državljani, ali su također administrativnom pogreškom upisane u evidencije o državljanstvu drugih republika bivše SFRJ. U praksi hrvatske uprave i upravnih sudova tim je osobama bilo uskraćeno hrvatsko državljanstvo i smatrale su se strancima, iako je moguće da su neke od njih zapravo osobe bez državljanstva. Te se osobe smatraju hrvatskim državljanima pod uvjetom da podnesu zahtjev da im se utvrdi hrvatsko državljanstvo u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2022. godine. Nakon prekida državnih i pravnih veza s bivšom SFRJ, u Hrvatskoj su se pitanja državljanstva tijekom sukcesije temeljila na dvama načelima: načelu pravnog kontinuiteta državljanstva i načelu hrvatske etničke pripadnosti potkrijepljenom načelom mjesta boravišta (ius domicilii).34 Prvo načelo odnosi se na sve državljane bivše SFRJ, bez obzira na nacionalno podrijetlo ili etničku pripadnost, a sadržano je u članku 30. stavku 1. ZHD-a, u kojem je propisano koji su državljani bivše SFRJ postali hrvatski državljani od 8. listopada 1991. godine.35 Drugo se načelo odnosi na osobe koje su imale prijavljeno boravište u Hrvatskoj (Socijalističkoj Republici Hrvatskoj), a koje nisu udovoljavale pretpostavkama za hrvatsko državljanstvo u 32 Narodne novine, br. 53/1991. 33 Narodne novine, br. 53/1991, 70/1991, 28/1992, 113/1993, 4/1994, 130/2011, 110/2015 i 102/2019. 34 J. Omejec, Initial Citizenry of the Republic of Croatia at the Time of the Dissolution of Legal Ties with the SFRY, and Acquisition and Termination of Croatian Nationality (Prvobitno državljanstvo Republike Hrvatske u trenutku raskida pravnih veza sa SFRJ, te stjecanje i prestanak hrvatskog državljanstva), 3(1-2) Croatian Critical Law Review (1998.) str. 101. 35 Ibid. 19