The most important international legal documents on statelessness are: Najvažniji međunarodni pravni dokumenti o bezdržavljanstvu su sljedeći: 1 The Protocol Relating to a Certain Case of Statelessness, The Hague, 12 April 1930;19 1 Protokol o određenom slučaju bezdržavljanstva, Haag, 12. travnja 1930.;19 2 The Convention Relating to the Status of Stateless Persons, New York, 28 September 1954; 2 Konvencija o pravnom položaju osoba bez državljanstva, New York, 28. rujna 1954.; 3 The Convention on the Reduction of Statelessness, Geneva, 30 August 1961. 3 Konvencija o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva, Ženeva, 30. kolovoza 1961. Other international human rights instruments that recognize the right to nationality, albeit with varying formulations, include: Ostali međunarodni instrumenti o ljudskim pravima kojima se priznaje pravo na državljanstvo, iako u različitim formulacijama, uključuju: • the International Covenant on Civil and Political Rights (ICCPR, Article 24); • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (MPGPP, članak 24.) • the Convention on the Rights of the Child (CRC, Article 7); • Konvenciju o pravima djeteta (KPD, članak 7.) • the 1951 Convention Relating to the Status of Refugees (Article 1(A)2); • the International Convention on the Elimination of All Forms of Racial Discrimination (ICERD, Article 5); • the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW, Article 9); and • the Convention on the Rights of Persons with Disabilities (CRPD, Article 18). There are more international documents that are not legally binding but, nonetheless, address the issue of statelessness: 1 The Universal Declaration of Human Rights, Paris, 10 December 1948;20 2 The UN Declaration on the Human Rights of Individuals Who Are Not Nationals of the Country in which They Live, New York, 13 December 1985.21 • Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine (članak 1. stavak A. podstavak 2.); • Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD, članak 5.); • Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW, članak 9.); i • Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (KPOI, članak 18.). Postoji još međunarodnih dokumenata koji nisu pravno obvezujući, ali se ipak bave pitanjem bezdržavljanstva: 1 Opća deklaracija o ljudskim pravima, Pariz, 10. prosinca 1948.;20 2 Deklaracija UN-a o ljudskim pravima pojedinaca koji nisu državljani države u kojoj žive, New York, 13. prosinca 1985.21 19 League of Nations, Protocol Relating to a Certain Case of Statelessness, 12 April 1930, No. 4138. 179 LNTS 115, available at: https://www.refworld.org/docid/3ae6b39520.html. 19 Liga naroda, Protokol o određenom slučaju bezdržavljanstva, 12. travnja 1930., br. 4138. 179 LNTS 115, dostupno na: https:// www.refworld.org/docid/3ae6b39520.html. 20 UN General Assembly, Universal Declaration of Human Rights, 10 December 1948, 217 A (III), available at: https://www.refworld.org/docid/3ae6b3712c.html. Article 15 of the UDHR stipulates that “[e]veryone has the right to nationality. No one shall be arbitrarily deprived of his nationality or denied the right to change his nationality”. 20 Opća skupština UN-a, Opća deklaracija o ljudskim pravima, 10. prosinca 1948., 217 A (III), dostupno na https://www.refworld. org/docid/3ae6b3712c.html. Člankom 15. ODLJP-a predviđeno je da „[s]vatko ima pravo na državljanstvo. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti mu se smije uskratiti pravo na promjenu državljanstva.“ 21 UN General Assembly, Declaration on the Human Rights of Individuals who are not Nationals of the Country in which They Live, 13 December 1985, available at: https://www.refworld.org/docid/3ae6b37020.html. 21 Opća skupština UN-a, Deklaracija o ljudskim pravima pojedinaca koji nisu državljani države u kojoj žive, New York, 13. prosinca 1985., dostupno na: https://www.refworld.org/ docid/3ae6b37020.html. Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj 13