In matters which involve foreigners, the ability to use discretionary powers is more frequent in comparison with other administrative areas. If we combine this fact with the fact that the court’s level of review of such acts is narrower than that of strictly legally binding acts, it may be concluded that effective legal protection in such cases may be lacking. This was confirmed by the judgment of the ECtHR in Hoti v. Croatia as presented supra.148 The Court stated that “that the applicant challenged the 2014 decision of the Ministry refusing the extension of his temporary stay before the Zagreb Administrative Court. However, it took that court more than two years to examine the applicant’s complaints only to dismiss them by endorsing the Ministry’s refusal to extend the applicant’s temporary stay on humanitarian grounds. It thereby made no assessment of the applicant’s specific private life situation and the circumstances of his stay in Croatia from the perspective of Article 8 of the Convention.”149 Moreover, the Court stated that the legal framework in Croatia, as it is, does not comply with the State’s obligation “to provide an effective and accessible procedure or a combination of procedures enabling the applicant to have the issues of his further stay and status in Croatia determined with due regard to his private-life interests under Article 8 of the Convention. U predmetima koji uključuju strance, mogućnost korištenja diskrecijskih ovlasti učestalija je u usporedbi s drugim upravnim područjima. Na temelju te činjenice u kombinaciji s činjenicom da je razina sudske kontrole tih akata uža od kontrole pravno obvezujućih akata, može se zaključiti da u takvim slučajevima učinkovita pravna zaštita možda ne postoji. To je potvrđeno u presudi ESLJP-a u predmetu Hoti protiv Hrvatske kako je prethodno izloženo.148 Sud je naveo da je „podnositelj zahtjeva imao priliku pred Upravnim sudom u Zagrebu osporiti odluku Ministarstva iz 2014. godine kojom se odbija produljenje njegova privremenog boravka. Međutim, tom je sudu trebalo više od dvije godine da ispita prigovore podnositelja zahtjeva, da bi ih na kraju odbio podržavši odbijanje Ministarstva da produlji privremeni boravak podnositelja zahtjeva iz humanitarnih razloga. Stoga nije ocijenio konkretnu situaciju privatnog života podnositelja zahtjeva i okolnosti njegova boravka u Hrvatskoj iz perspektive članka 8. Konvencije.“149 Nadalje, Sud je naveo da pravni okvir u Republici Hrvatskoj, kakav jest, nije u skladu s obvezom države da „pruži djelotvoran i dostupan postupak ili kombinaciju postupaka koji bi omogućili podnositelju zahtjeva da se odluči o pitanjima njegova daljnjeg boravka i statusa u Hrvatskoj, uz dužno poštovanje njegovih interesa privatnog života na temelju članka 8. Konvencije.“ 148 European Court of Human Rights, Case of Hoti v. Croatia, application no 63311/14, April 2018, (p 140), available at: https://bit.ly/2NNYEb0. 148 Europski sud za ljudska prava, predmet Hoti protiv Hrvatske, zahtjev br. 63311/14, travanj 2018., (stavak 140.), dostupno na: https://bit.ly/2NNYEb0. 149 Council of Europe, European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, as amended by Protocols Nos. 11 and 14, 4 November 1950, ETS 5, available at: https://www.refworld.org/docid/3ae6b3b04.html [accessed 24 March 2020] 149 Vijeće Europe, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je izmijenjena Protokolima br. 11 i 14, 4. studenog 1950., ETS 5, dostupno na: https://www.refworld.org/docid/3ae6b3b04.html [pristupljeno dana 24. ožujka 2020.]. Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj 63