The study has also ascertained that Croatian laws and by-laws do not perceive or protect stateless persons as a special vulnerable group. Their status is the same as any other foreigner. There is no special procedure aimed at identifying stateless persons, and identification is always carried out on a case-to-case basis, which makes identification and protection of stateless persons and persons at risk of statelessness even more difficult. There are also issues with regulating the stay of stateless persons as it is often impossible for them to meet the required criteria for both temporary and permanent stay. They are then subject to discretionary decisions of the Ministry of the Interior on whether to grant them stay on humanitarian grounds as one of the modalities of temporary stay. The main problem the study identified is that statelessness is not perceived by the authorities as a sufficiently serious problem to require due attention and legislative changes. According to the official data, the number of people who are stateless or at risk of statelessness is under 100 and, therefore, the problem of statelessness does not officially exist. However, the figures from UNHCR and Non-governmental organizations (NGOs) dealing with stateless persons and persons at risk of statelessness differ significantly2 from the official data. The study has also shown that there is a need to enhance cooperation at the regional level. To this end, the role, structure and methods of the Sarajevo Process Working Group on Civil Documentation should be examined in order to further a regional initiative, which would firstly identify and address the regional aspects of the provision of civil documentation, registration and the risk of statelessness and develop benchmarks to assess progress. Moreover, it is important to conduct awareness raising activities amongst potential target groups and States where there is a need to cooperate and exchange information. Adequate, accelerated and facilitated procedures to assist relevant authorities with civil documentation and registration should be established and reciprocal recognition of documents should be encouraged by the States. 2 UNHCR, Representation in Croatia, available at https://bit.ly/2NJFSRZ, Protection of stateless people, https://bit.ly/3dQgy7F Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj bez državljanstva te rizikom gubitka državljanstva u slučajevima otpusta iz hrvatskog državljanstva. U studiji je utvrđeno i da se u hrvatskim zakonima i podzakonskim aktima osobe bez državljanstva ne smatraju posebno ranjivom skupinom i ne uživaju zaštitu kakvu bi takva skupina trebala uživati, već imaju isti status kao i svi ostali stranci. Ne postoji nikakav poseban postupak za utvrđivanje identiteta osoba bez državljanstva, a utvrđivanje identiteta uvijek se provodi na temelju pojedinačnih slučajeva, što još više otežava utvrđivanje identiteta i zaštitu osoba bez državljanstva i osoba izloženih riziku gubitka državljanstva. Postoje i problemi povezani s reguliranjem boravka osoba bez državljanstva jer one često ne mogu ispuniti potrebne pretpostavke ni za privremeni ni za stalni boravak. Tada za njih Ministarstvo unutarnjih poslova donosi diskrecijsku odluku o tome hoće li im odobriti boravak iz humanitarnih razloga kao jedan od načina privremenog boravka. Glavni je problem utvrđen u studiji činjenica da vlasti bezdržavljanstvo ne smatraju dovoljno ozbiljnim problemom koji zahtijeva dužnu pažnju i uvođenje zakonodavnih promjena. Prema službenim podacima, broj osoba bez državljanstva ili izloženih riziku gubitka državljanstva manji je od 100 pa stoga problem bezdržavljanstva službeno ne postoji. Međutim, podaci UNHCR-a i nevladinih organizacija (NVO-i) koje se bave osobama bez državljanstva i osobama izloženim riziku gubitka državljanstva značajno se razlikuju2 od službenih podataka. Studija pokazuje i da postoji potreba za poboljšanjem suradnje na regionalnoj razini. U tu je svrhu potrebno ispitati ulogu, ustroj i metode Radne skupine o civilnim dokumentima Sarajevskog procesa radi unaprjeđivanja regionalne inicijative tako da se najprije utvrde i riješe regionalni aspekti pribavljanja civilnih dokumenata, upisa u državne matice i rizika gubitka državljanstva te razviju mjerila za procjenu napretka. Važno je i provesti aktivnosti za osvješćivanje mogućih ciljnih skupina i država u kojima postoji potreba za suradnjom i razmjenom informacija. Potrebno je uspostaviti odgovarajuće, ubrzane i olakšane postupke za pomoć nadležnim tijelima u pribavljanju civilnih dokumenata i upisu 2 UNHCR, Predstavništvo u Hrvatskoj, dostupno na https://bit.ly/2NJFSRZ, Zaštita osoba bez državljanstva, https://bit.ly/3dQgy7F 5