against statelessness.74 Secondly, the deadline before which a person, who renounced Croatian nationality in order to acquire another nationality, but did not acquire it, must request revocation of the act in which he or she renounced Croatian nationality, was prolonged from three to six years in the amendments in 2011. It is possible for the child to be born abroad in a state which does not use the ius soli principle, so the child would not ex lege acquire the nationality of the state of birth. Secondly, the child would not ex lege acquire Croatian nationality if the other parent (foreign national) objected. Thirdly, it is possible for the child to not acquire the nationality of the other parent under the nationality law of the other parent’s state. Therefore, such a child would become stateless and the “original” CCA allowed for such a possibility. That is why the acceptance of the other parent was omitted in the amendments of 199275 and the new Article 5 introduced a safeguard which prescribes that a child born abroad (of whom one parent is a Croatian national) will acquire Croatian nationality notwithstanding any criteria if the consequence would otherwise be statelessness (Article 5 para. 2 of the CCA). Such legal regulation should prevent any child of whom at least one parent is a Croatian national from becoming stateless. There is, however, some room for improvement in respect of the relevant provisions of the CCA.76 74 32 Namely, it was prescribed, for example, that in instances in which a child is born abroad and one parent is a Croatian national and the other parent is a foreign national, but whose nationality is not the nationality of the state in which the child was born, the child could acquire Croatian nationality, but only if the parent who is a Croatian national submits a written statement that the child is considered to be a Croatian national, and the other parent does not object to such a statement. This led to problems when the other parent objected, and the child did not acquire the nationality of that parent. 75 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, Official Gazette, no. 28/1992. 76 For example, in cases where one parent is not a Croatian national, and the other parent is unknown. It is important to determine whether the other parent is a Croatian national in order for the child to acquire Croatian nationality through that parent. It is important to look at the relevant provisions of the Family Act regarding the facts concerning who is to be regarded as the mother and the father of a child (for example, in cases where the marriage terminated, or where the father died before the birth of the child, etc.). On the other hand, there is the situation where a child can acquire Croatian nationality if the child settles in Croatia by the time he or she turns 18. However, children cannot, in their own right, acquire permanent settlement in Croatia but can only follow the legal position of their parents. Therefore, such acquisition of Croatian nationality is possible only if the parents settle in Croatia. Statelessness in Croatia konvencijama UN-a o bezdržavljanstvu nego „izvorni“ pravni tekst iz 1991. godine.74 Kao drugo, izmjenama i dopunama iz 2011. godine rok u kojem osoba koja je dobila otpust iz hrvatskog državljanstva kako bi stekla drugo državljanstvo, a nije ga stekla, mora podnijeti zahtjev za ukidanje akta kojim je dobila otpust iz hrvatskog državljanstva produljen je s tri na šest godina. Postoji mogućnost da se dijete rodi u inozemstvu u državi koja ne primjenjuje načelo ius soli pa ne bi steklo ex lege državljanstvo države u kojoj je rođeno. Kao drugo, dijete ne bi steklo ex lege hrvatsko državljanstvo ako se drugi roditelj (strani državljanin) tome usprotivi. Kao treće, postoji i mogućnost da dijete ne stekne državljanstvo drugog roditelja prema zakonu o državljanstvu države drugog roditelja. Tada bi dijete ostalo bez državljanstva, a ta je mogućnost postojala u „izvornom“ ZHD-u. Zbog toga je pristanak drugog roditelja izostavljen u izmjenama i dopunama iz 1992,75 a u novom članku 5. uvedena je zaštitna mjera kojom je propisano da dijete, rođeno u inozemstvu (čiji je jedan roditelj hrvatski državljanin), stječe hrvatsko državljanstvo neovisno o udovoljavaju bilo kakvim pretpostavkama ako bi inače ostalo bez državljanstva (članak 5. stavak 2. ZHD-a). Takav pravni propis trebao bi spriječiti da bilo koje dijete čiji je barem jedan roditelj hrvatski državljanin ostane bez državljanstva. Međutim, još uvijek ima prostora za poboljšanja mjerodavnih odredbi ZHD-a.76 74 Propisano je, primjerice, da dijete rođeno u inozemstvu, čiji je jedan roditelj hrvatski državljanin dok je drugi roditelj strani državljanin, a njegovo državljanstvo nije državljanstvo države u kojoj je dijete rođeno, može steći hrvatsko državljanstvo, ali samo ako roditelj koji je hrvatski državljanin podnese pisanu izjavu da se dijete smatra hrvatskim državljaninom, a drugi roditelj se ne protivi takvoj izjavi. To je uzrokovalo probleme u slučajevima kada bi se drugi roditelj protivio, a dijete nije steklo državljanstvo tog roditelja. 75 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, Narodne novine, br. 28/1992. 76 Primjerice, u slučajevima kada jedan roditelj nije hrvatski državljanin, a drugi je roditelj nepoznat. Važno je utvrditi je li drugi roditelj hrvatski državljanin kako bi preko tog roditelja dijete steklo hrvatsko državljanstvo. Važno je razmotriti mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona o tome tko se treba smatrati majkom i ocem djeteta (primjerice, u slučajevima raskida braka, smrti oca prije rođenja djeteta itd). S druge strane, tu je i slučaj u kojem dijete može steći hrvatsko državljanstvo ako se nastani u Hrvatskoj prije navršene 18. godine života. Međutim, djeca ne mogu sama steći pravo na prebivalište u Hrvatskoj, već mogu samo slijediti pravni položaj svojih roditelja pa je takvo stjecanje hrvatskog državljanstva moguće samo ako se roditelji nastane u Hrvatskoj.