nationals from 28 August 1945, yet gave a statement that they did not want to be Croatian nationals, but instead wanted to be nationals of another federal unit however, continued to live in Croatia; people who held the nationality of another republic, but moved to Croatia between 1945 and 1991, and did not, during that time, acquire Croatian nationality, thus maintaining their original republic nationality; people who had been Croatian nationals but requested a change of republic nationality, had acquired another republic nationality, but continued to live or later came back to Croatia; people who were born in Croatia, but had parents who, at the time of their birth, were nationals of another republic; people who had parents with different republic nationalities, and the necessary steps for acquiring Croatian nationality (statement, agreement of parents) were not taken in time, hence the nationality of another republic was acquired (ex lege). Problems caused by administrative errors in the application of the Croatian Citizenship Act which are linked with statelessness In the course of the application of the previously valid NRSCA, and then the CCA, especially in the early 1990s, administrative mistakes were made (mainly because of the war conditions and a great influx of refugees from Bosnia and Herzegovina) regarding the records (registries) of nationals. According to the Ordinance on the form and the way of keeping records on Croatian nationality,64 it was prescribed that the records on nationality, which were based on prior rules regarding nationality, are an integral part of the register of Croatian nationality which is organized by this Ordinance. It was prescribed that the issuance of the certificate of nationality (domovnica) could be issued to citizens who had been entered into the Register of Citizens by 29 February 1978 (Article 23 para. 1). For citizens who were entered into the Register of Citizens after 29 February 1978, such a certificate could be issued only if the book, in the column “republic nationality”, contained the verification “Socialist Croatia” or “Croatia” (Article 23 para. 2). If such a verification did not exist, the certificate on nationality would be issued only after it was determined that the person 64 Pravilnik o obrascu i načinu vođenja evidencije o hrvatskom državljanstvu (Official Gazette, no. 54/1991, 3/1992, 149/2002 and 146/2009). Bezdržavljanstvo u Hrvatskoj ne žele biti hrvatski državljani, već žele biti državljani neke druge federalne jedinice, a nastavili su živjeti u Hrvatskoj; ljudi koji su imali državljanstvo neke druge republike, ali su se preselili u Hrvatsku između 1945. i 1991. godine, a u tom razdoblju nisu stekli hrvatsko državljanstvo, već su tako zadržali svoje izvorno republičko državljanstvo; ljudi koji su bili hrvatski državljani, ali su zatražili promjenu republičkog državljanstva, a nastavili su živjeti u Hrvatskoj ili su se kasnije vratili u Hrvatsku; ljudi koji su rođeni u Hrvatskoj, ali su u trenutku njihova rođenja njihovi roditelji bili državljani neke druge republike; ljudi čiji su roditelji imali različita republička državljanstva, a potrebni koraci za stjecanje hrvatskog državljanstva (izjava, dogovor roditelja) nisu poduzeti na vrijeme pa su (ex lege) stekli državljanstvo neke druge republike. Problemi povezani s bezdržavljanstvom uzrokovani administrativnim pogreškama pri primjeni Zakona o hrvatskom državljanstvu Tijekom primjene prethodno važećeg ZDSRH-a, a zatim i ZHD-a, osobito ranih 1990-ih, došlo je do administrativnih pogrešaka (uglavnom zbog ratnih uvjeta i velikog priljeva izbjeglica iz Bosne i Hercegovine) u pogledu evidencija (knjiga) o državljanstvu. U skladu s Pravilnikom o obrascu i načinu vođenja evidencije o hrvatskom državljanstvu,64 bilo je propisano da su evidencije o državljanstvu ustrojene prema ranije važećim propisima o državljanstvu sastavni dio evidencije o hrvatskom državljanstvu koje se ustrojavaju temeljem tog Pravilnika. Bilo je propisano da se građanima koji su upisani u knjigu državljana do 29. veljače 1978. godine može izdati domovnica kao dokaz o hrvatskom državljanstvu (članak 23. stavak 1.). Građanima koji su upisani u knjigu državljana nakon 29. veljače 1978. godine domovnica se mogla izdati samo ako je u rubriku „republičko državljanstvo“ upisano državljanstvo „Socijalističke Republike Hrvatske“ odnosno „Republike Hrvatske“ (članak 23. stavak 2.). Ako nije bio upisan podatak o republičkom državljanstvu, domovnica bi se izdala tek nakon što se utvrdi da se osoba smatra hrvatskim državljaninom, a podatak se upiše u odgovarajuću rubriku (članak 23. stavak 3.). Taj sustav proizlazi iz 64 Pravilnik o obrascu i načinu vođenja evidencije o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, br. 54/1991, 3/1992, 149/2002 i 146/2009). 27