6 people who had parents with different republic nationalities, and the necessary steps for acquiring Croatian nationality (statement, agreement of parents) were not undertaken in time, hence the nationality of another republic was acquired ex lege.52 This resulted in two different groups – “the included” and “the excluded” during the 1991-1995 war and beyond.53 One of the reasons for this was the perception of republic nationality during Yugoslavia as irrelevant. Because of this perception, a certain percentage of citizens did not check whether they had Croatian republic nationality, as the only relevant one was Yugoslav nationality. However, as explained supra, this changed drastically on 8 October 1991. What happened to the people who did not become Croatian nationals on 8 October 1991? As already stated, they were considered foreigners. However, were they foreigners who had had another nationality (acquired under the nationality laws of other exYugoslav republics) or were they foreigners who were now stateless? Usually, these individuals were nationals of other former Yugoslav republics, although it is doubtful that they were ever entered into the respective registers of nationals of these former republics. Those individuals were (are) at risk of statelessness. Namely, the legal analysis shows that there were periods, specifically between 1965 and 1976, when children born to parents of different nationalities had not acquired nationality ex lege, de iure sanguinis or de iure soli.54 Rather, the parents had to agree on the nationality, which they sometimes failed to do and the child in question, when turning 18, also failed to take the necessary actions to acquire republic nationality.55 If a person belonged to this category, he or she could only have applied for naturalization56 according to Article 8 CCA. However, in order to be naturalized, a person 24 6 ljudi čiji su roditelji imali različita republička državljanstva, a potrebni koraci za stjecanje hrvatskog državljanstva (izjava, dogovor roditelja) nisu poduzeti na vrijeme pa su ex lege stekli državljanstvo neke druge republike.52 Tako su tijekom rata od 1991. do 1995. godine i nakon njega nastale dvije skupine: „uključeni“ i „isključeni“.53 Jedan od razloga za to bila je činjenica da se republičko državljanstvo u Jugoslaviji smatralo nebitnim pa određeni udio građana nije ni provjeravao ima li hrvatsko republičko državljanstvo jer je jedino bitno bilo jugoslavensko državljanstvo. Međutim, kako je prethodno objašnjeno, to se drastično promijenilo 8. listopada 1991. Što se dogodilo s ljudima koji nisu postali hrvatski državljani 8. listopada 1991.? Kao što je navedeno, smatrali su se strancima. No, jesu li oni bili stranci koji su imali neko drugo državljanstvo (stečeno na temelju zakona o državljanstvu drugih bivših jugoslavenskih republika) ili su bili stranci koji su sada ostali bez državljanstva? Ti su pojedinci obično bili državljani drugih bivših jugoslavenskih republika, iako je dvojbeno da su ikada upisani u odgovarajuće evidencije o državljanstvu tih bivših republika. Te su osobe bile (i jesu) izložene riziku gubitka državljanstva. Naime, pravna analiza pokazuje da u određenim razdobljima, točnije između 1965. i 1976. godine, djeca čiji su roditelji imali različita državljanstva nisu stjecala državljanstvo ex lege, de iure sanguinis ili de iure soli,54 već su se roditelji morali dogovoriti o državljanstvu. Ponekad to nisu učinili, a dotično dijete, kada je navršilo 18 godina, također nije poduzelo potrebne radnje za stjecanje republičkog državljanstva.55 Ako je osoba pripadala toj kategoriji, mogla je podnijeti zahtjev za prirođenje56 samo u skladu s člankom 8. ZHD-a. Međutim, kako bi stekla državljanstvo prirođenjem, osoba je morala dokazati da je izgubila ili da će 52 Ibid, pp. 54, 55. 52 Ibid, str. 54., 55. 53 I. Štiks, Uključeni, isključeni, pozvani: politike državljanstva u postsocijalističkoj Europi i Hrvatskoj [Included, Excluded, Summoned: The Nationality Policy in Post Socialist Europe and Croatia] 40(1) Politička misao (2010), p. 86. See, also, I. Štiks, Nationality and Citizenship in the Former Yugoslavia: From Disintegration to European Integration, 4 South East European and Black Sea studies (2006), pp. 483–500. 53 I. Štiks, Uključeni, isključeni, pozvani: politike državljanstva u postsocijalističkoj Europi i Hrvatskoj, 40(1) Politička misao (2010.), str. 86. Vidjeti i I. Štiks, Nationality and Citizenship in the Former Yugoslavia: From Disintegration to European Integration (Državljanstvo i građanstvo u bivšoj Jugoslaviji: od dezintegracije do europske integracije), 4 South East European and Black Sea studies (2006), str. 483. - 500. 54 Ibid. 54 Ibid. 55 Ibid. 55 Ibid. 56 See judgments of the High Administrative Court of the Republic of Croatia, Us-9575/2011-4, Us-1415/2003-6. 56 Vidjeti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us9575/2011-4, Us-1415/2003-6. Statelessness in Croatia